news-details
Škrinja

Gusari, robovi, blago, carski desetak…

Izvor: Vijesti

Autor: Samir Adrović

 -Tako sam ja, siromah, bio u ovom gradu i dok sam ga posmatrao, došlo je iz Pulje sedam fregata sa ratnim plijenom. Od tih sedam fregata plijena, zapovjedniku grada Jusufbegoviću pripalo je 91.000 groša carskog desetka i 17 robova-napisao je Evlija Čelebija u svom čuvenom “Putopisu” iz 17. vijeka.

 Tog dana 1662. godine, kada su ulcinjski gusari zarobili 170 robova u vrijeme kandijskog rata između Mletačke republike i njenih saveznika sa jedne i Osmanskog carstva i berberskih zemalja sa druge, Čelebija je bio u Ulcinju.

Zahvaljujući tom ratnom plijenu, naveo je putopisac, Jusuf-beg je isplatio dug koji je imao prema Melek Ahmed Paši.

Evlija je putopis pisao 40 godina (1640-1680) i u njemu su nalaze opisi brojnih mjesta koje je posjetio tokom višedecenijskog putovanja.

“Putopis” se čuva u Istanbulu, u bibliotekama džamije Sulejmanija i Topkapi palate. Uvršten je i u UNESCO Registar zaštite nematerijalne kulturne baštine, poznat i pod nazivom “Registar svjetskog pamćenja”. U svjetskoj književnosti to djelo je prihvaćeno kao najduža i najkompletnija knjiga putovanja...

Dio rukopisa na albanskom jeziku “Vijesti” su dobile od direktora Muzičke škole Jusufa Like.

Turski putopisac u Ulcinj je stigao iz Bara, grada kojeg je prvo posjetio na primorju. Herceg Novi, Kumbor, Risan, Kotor, Tivat i Budvu posjetiće dvije godine kasnije, 1664.

Putopisac o Baru piše da pripada teritoriji skadarskog sandžaka, kao jedan vojvodaluk.

-Ona je ispostava (nijabet) kao jedna od nahija ulcinjskog kadiluka. Ima gradskog dizdara i naoružanu posadu. Sve su to hrabri arnautski junaci, koji sa svojim fregatama neprestano napadaju vilajet Pulju, obale Klore, buntovne mletačke gradove i crnogorske i klimentske hajduke. Oni upadaju među njih i vraćaju se zdravi s plijenom u svoj grad, siti, i nikada ne dolaze praznih šaka-napisao je Čelebija.

Opisao je da se grad nalazi na obali Jadranskog mora, da je sagrađen od kamena u obliku četvorougaonika i da predstavlja vrlo vješto izgrađenu tvrđavu. U opisu tvrđave, istakao je da se tamo nalaze vojničke kuće, pokrivene ćeremitom i kamenim pločama, ali “da uopšte nemaju bašča“.

Naveo je i da se tu nalazi jedna džamija sultana Ahmeta, mekteb, medresa, jedan mesdžid, žitni ambar, skladište municije, cisterne, impozantni topovi, jedna gradska kapija, gradska muzika i jedan opkop.

Za razliku od Bara, Evlija je Ulcinj opisao mnogo slikovitije i nadahnutije, uprkos nekim greškama i nedorečenostima. Tako, veli, da je Ulcinj osnovao neki Španac, da su ga kasnije, nekom prilikom, zaposjeli svojim đavolstvima Mlečani, koji su 1477/8. godine ključeve grada morali predati Ahmed-paši Hercegovicu, veziru sultana Osvajača, dok su se sami povukil u svoju nesrećnu domovinu. Istoričari su saglasni da ovo kazivanje nije tačno...

Putopisac je dalje napisao da je kasnije sultan Mehmed-han grad kako treba izgradio i upisao ga kao has, domeno skadarskom sandžak-begu.

-Sada je vojvodaluk i kadiluk u rangu od sto pedeset akci-.

Opisujući samu gradsku tvrđavu, Evlija je naveo da se ona nalazi na obali Jadranskog mora i da je sagrađena od klesanog kamena u obliku šestougla.

-Ovo je zaista čvrst grad. Puškarnice, bastioni i prsobrani su jaki. Takođe ima mnogo mazgala. Okružen je sa mnogo kanala i snabdjeven je sa svom potrebnom ratnom opremom. Veoma je lijep grad-zapisao je Evlija o gradu koji je već tada brojao više od dva milenijuma.

Zapazio je “da su sve kuće gradskog garnizona male i pokrivene kamenim pločicama i da se tu nalaze i ambari za žito, skladišta za oružje i bunari sa vodom“.